For the past few decades, the way students learn, that is, their “approaches to studying”
have been characterized by the students’ perception of their academic environment,
conceptions about learning, and the perception of oneself as a learning agent. Equally,
the differences between gifted and average learners in terms of their approaches to
learning remain unclear. Hence, this research utilized the data from the American
edition of the Program for International Student Assessment (PISA-2009) to assess
the aforementioned potential differences in 15-year-old students. The research utilized
structural equation modelling, wherein multigroup analysis was performed. Invariance
was revealed between the two groups, and subsequent mean testing revealed all three
approaches significantly differed between the groups. Gifted learners employed higher
levels of control and monitoring strategies, while average students employed higher
levels of memorization. Implications of this study for teaching practices are discussed
in terms of adjusting the curriculum to allow gifted learners to be more a part of
the classroom learning experience, through teachers’ use of classroom differentiation
techniques. Equally, non-gifted students should be supported in moving away from
memorization techniques and employing more elaboration strategies.
Posljednjih nekoliko desetljeća način na koji učenici uče, tj. njihovi „pristupi učenju”
karakterizirani su učeničkom percepcijom vlastite obrazovne okoline, njihovim
koncepcijama o učenju i percepcijom sebe kao aktivnih sudionika u procesu učenja.
Jednako tako, razlike između pristupa učenju darovitih i prosječnih učenika ostaju
nejasne. Stoga su u ovom istraživanju korišteni podatci američkoga Međunarodnoga
programa za ispitivanje znanja i vještina učenika (PISA-2009) kako bi ispitalo prije
spomenute razlike na uzorku petnaestogodišnjih učenika. U ovom istraživanju
upotrijebljeno je strukturirano modeliranje, unutar kojega je provedena analiza
višestrukih skupina. Ustanovljena je invarijanta između dvije skupine, a posljedično
testiranje aritmetičkih sredina pokazalo je da se primjena tri istraživana pristupa
učenju znatno razlikuje između skupina. Daroviti učenici koristili su više razine
strategija kontrole i nadgledanja, dok su prosječni učenici koristili više razine
zapamćivanja. Implikacije ovoga istraživanja za praksu poučavanja odnose se
na prilagođavanje kurikula s ciljem pružanja više prilika darovitim učenicima
za sudjelovanje kroz diferencijaciju nastave. Slično tome, prosječne učenike treba
podupirati u njihovu odmicanju od tehnika zapamćivanja i u korištenju strategija
elaboracije.
